PRETRAGA PO NAZIVU

PRETRAGA PO ŽUPANIJAMA

KUD "Sarvaš" Sarvaš

Katalog

  • NAZIV: KUD "Sarvaš" Sarvaš
  • PREDSJEDNIK: Bojan Amanović
  • DOPREDSJEDNIK: Silvija Herceg
  • ADRESA: Sarvaš, Osječka 64

PODATCI

Društvo je osnovano 17.05. 2012. godine.  Osnovale su ga Branka Mitrović i Silvija Herceg. 

Odluka da se osnuje društvo u prigradskom naselju nije bila laka, a proces osnivanja, okupljanja ljudi i sakupljanja građe bio je mukotrpan i dug posao. Razlog zašto se društvo osnovalo jesu brojne pozitivne kvalitete koje društvo folklornog amaterizma može pružiti, a to je integracija društva kroz kulturne i društvene izričaje, razvijanje vokalnih i plesnih sposobnosti, proučavanje narodnog identiteta te socijalne vrijednosti zajedništva i stvaralaštva. KUD Sarvaš specifičan je po dvije stvari među društvima: Prva je ta da društvo prati pojam „Kulturne tvornice“ što označuje aktivnosti društva koje od društva ne traže samo reprezentaciju minulih tradicija nego i stvaranje novih budući da se za uspješno funkcioniranje članova trebaju stvoriti i nove kompetencije i nove mogućnosti. Drugo je da društvo prezentira jednu od najmanjih šokačkih etnografskih regija Šokaca zajedno sa selima Aljmaš i Sonta. Ciljevi društva su uspješna i kvalitetna prezentacija folklornog šokačkog identiteta na smotrama, javnim događanjima i koncertima zatim usavršavanje članova kroz vokalne i plesne probe te stjecanje socijalnih i društvenih uvjeta za razvoj zajedničkog života u selu te putovanja i druženja.

TRADICIJE ALJMAŠA I SONTE
Sarvaš je do drugog sv. Rata bio naseljen većinom njemačkim Švabskim stanovništvom koje je nakon rata prognano, a u Sarvaš se doseljuju ljudi iz Like, Osijeka, Požeške kotline, Zagorja i odasvud iz prostora bivše Jugoslavije kako bi došli raditi u tada industrijski razvijeni Osijek, posebice u drvne industrije.
Time Sarvaš ne posjeduje unisoni identitet kojeg bi društvo reprezentiralo, nego se u cjelini identiteta donešenih u Sarvaš, KUD odlučuje reprezentirati onaj Šokački, najbliži selu, a to su sela Aljmaš i Sonta. Takvim pristupom pristupili su i druga gradska i prigradska društva u kojima odabiru specifičnu etnografsku mikroregiju koju pritom reprezentiraju unatoč tome što nije autohtona. Osim toga postojala je i mogućnost ansamblovskog tipa društva, koreografiranog i stiliziranog, međutim društvo se odlučilo sa unikatniju reprezentaciju.
Aljmaš i Sonta su dva sela smještena sa istočne i zapadne strane Dunava koje zajedno sa selima Vajska, Bođani, Bački Monoštor, Bač, Plavna, Bački Breg te Santovo čine etnografsku regiju zvanu Zadunavlje.  Ova dva sela pripadaju manjoj mikroregiji Bačka unatoč i današnjim političkim i geografskim granicama. Obadva sela naseljena su pretežito šokačkim stanovništvom ali bilo je puno Mađara, Roma te Srba.

Odlučiti se za odabir ovako specifične regije nije bio lak zadatak budući da navedena sela nikada nsu bila istražena do kraja i velik dio šokačkog identiteta je u navedenim selima izgubljen. Po tome je KUD Sarvaš našao svoje mjesto u istraživačkim vodama jer se identitet sela morao sa njima ili bez njih ponovo stvoriti: istražiti, rekonstruirati i evaluirati što druga novonastala društva nisu trebala odlučivši se za poznatije etnografske regije.
Sela Aljmaš i Sonta jedinstvena su sela po bogatstvu izričaja i utjecaja zbog svoje veličine koje će već sredinom dvadesetog stoljeća rezultirati većinskim odbacivanjem većine identiteta. Aljmaš to čini pirodnim putem pomodarstva i utjecaja mode, Sonta to čini jer je nacionalna manjina, međutim uvelike pasivno čuva unikatne predmete sa početka stoljeća. Podatak Etnografskog Instituta u Zagrebu da je Institut sredinom prošlog stoljeća golemi broj etnoloških predmeta i građe otkupio od Aljmaša govori o napuštanju šokačkog izričaja i prihvaćanju pomodnog građanskog stila.
Ova dva sela utjecaje kupe od svih drugih velikih regija, a težišta su im Mohač te Sombor. Osijek nije toliko gravitirao jer je bio velik broj Mađara i trgovaca koji su Dunavom prolazili kroz Aljmaš te je tako utjecaj dolazio ponajviše iz Mohača. Kroj oplećaka je identičan onim kod baranjskih i mohačkih Šokica te je čeoni dio djevojačkog češljanja sukladan baranjskome, a zaglavni slavonskom. Specifične kapice udanih žena ovih krajeva pripadaju bošnjačkom i šokačkom tipu pokrivanja glave pečuškog i mohačkog kraja koji se raspostranio po baranji pa sve do Aljmaša i Sonte na jugu.  Suknje ne idu u širinu kao slavonske i bačke ali su jednako dugačke za razliku od baranjskih te je velik utjecaj Bačke i Vojvodine u ukrašavanju i nošenju nakita. Muškarci nose kraće gaće nego Bačvanci. Prema podatcima iz muzeja pjeva se u G duru, a plesovi su bili preuzimani iz drugih većih regija s tim da Sonta pleše u desnu stranu.
PROCES RAZVIJANJA DRUŠTVA
Predsjednica drušva je Branka Mitrović koja je ujedno i osnivač društva zajedno sa potpredsjednicom Silvijom Herceg. Prva tajnica društva bila je Loreta Suhić, a sad je tajnik Bojan Amanović dok je blagajnica Lidija Bubalo. Prvi voditelj društva bio je Igor Majačić iz Osijeka, a trenutni voditelj je Tomislav Livaja iz Osijeka. Voditeljica dječje sekcije je Ivana Ćurković. Društvo trenutno broji tridesetak članova, uglavnom žena. Djeluje kroz vokalne i plesne probe te kroz dječju skupinu. Društvo teži orkestru tradicijskih glazbala ali i tamburama kao živoj tradiciji Šokaca. Do sada je društvo nastupalo na nekoliko manjih događanja budući da teži ostvariti od početka kvalitetan i cjelokupan dojam stoga zbog izrade nošnji nastupi su rijeđi.
KUD probe ima ponedjeljkom i utorkom u 20.00 sati u Mjesnom odboru Sarvaš, a radionice izrade nošnje i učenja starih zanata četvrtkom u 20.00 sati i iznimno subotama. Probe dječjeg folklora su subotom u 17.00 sati. Društvu može pristupiti bilo tko, dob i spol nisu bitne, bitni su ljubav, volja i rad.

banner demo111

demo veci banner1

banner demo111

banner demo111

demo veci banner1

banner demo111

demo veci banner1

banner demo111

banner demo111

banner demo111